Materijali za zaštitu od industrijskog zračenja - Od čega su napravljeni?

Da bismo razumjeli korištene materijale, prvo moramo razumjeti osnovne principe zaštite od zračenja. Većina ionizirajućeg zračenja (kao što su X-zrake i gama zrake) ima izuzetno jaku moć prodora. Najizravniji način da ga se blokira je upotreba materijala visoke-gustoće, visokog-atomskog-broja za "bombardiranje" i "trošenje" energije u zrakama. Najčešći primjer je olovo. Olovo ima gustoću od 11,34 g/cm³, atomski broj 82 i visoku gustoću elektronskog oblaka. Kada čestice zračenja prolaze, lako se sudaraju s atomima olova, a njihova energija kontinuirano opada dok se potpuno ne apsorbira. Zbog toga se u prošlosti mnogim zaštitnim odijelima i zidovima dodavao olovni prah. Međutim, olovo je otrovno i teško, a sada industrija počinje koristiti elemente poput volframa, bizmuta i barija da ga zamijeni. Na primjer, legure volframa imaju veću gustoću od olova te su prihvatljive za okoliš i-ne zagađuju, te postupno postaju izbor za-zaštitne materijale vrhunske kvalitete.

Druga glavna kategorija zračenja u industriji je elektromagnetsko zračenje (kao što su elektromagnetske smetnje i radiofrekventno zračenje). Princip iza ovih materijala potpuno je drugačiji. Kada se suočimo s radiofrekventnim signalima, više nam nije cilj "apsorbirati energiju", već stvoriti kratki spoj ili reflektirati elektromagnetske valove natrag. Najtipičniji materijali su visoko vodljive metalne mreže ili tanki metalni filmovi, kao što su bakrena mreža, aluminijska folija i posrebrena-vlakna. Kada elektromagnetski valovi udare u ove vodljive mreže, oni pobuđuju elektrone unutar mreže da generiraju obrnuto elektromagnetsko polje, čime se poništava ili reflektira izvorni elektromagnetski val. Unutrašnjost industrijske opreme često je obložena poniklanom-ili pobakrenom-vodljivom tkaninom, ili obložena vodljivom bojom, kako bi se elektromagnetskim valovima omogućio "brzi izlaz", sprječavajući ih da interferiraju s unutarnjim preciznim krugovima.